You are not connected. Please login or register

The host-uvod

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down  Poruka [Stranica 1/1]

1 The host-uvod on Fri Sep 10, 2010 9:34 am

TwiGirl

avatar
Administrator
Administrator
Umetnuta
Iscjeliteljevo ime bilo je Gaz Dubokih Voda.
Bio je duša, i po svojoj prirodi predstavljao je sve dobro: suosjećanje,
strpljivost, iskrenost, krepost. Bio je pun ljubavi. Tjeskoba je za Gaza
Dubokih Voda bila neuobičajen osjećaj.
Razdraženost se javljala još rjeđe. No, Gaz Dubokih Voda živio je
unutar ljudskog tijela, pa je razdraženost ponekad bila neizbježna.
Šaputanje studenata Iscjeliteljstva, skupljenih u udaljenom kutu operacijske
dvorane, bilo mu je poput zujanja u ušima, pa je stisnuo usne
u tanku crtu. Takav izraz nikako nije pristajao ustima koja su se tako
često smijala.
Darren, njegov stalni asistent, vidio je grimasu na njegovu licu i
potapšao ga je po ramenu.
“Samo su znatiželjni, Gaz”, tiho je rekao.
“Teško da se umetanje može smatrati zanimljivim ili zahtjevnim
postupkom. Bilo koja duša s ulice mogla bi ga izvesti ako bi to bilo
potrebno. Ako me budu promatrali, danas ništa neće naučiti.” Gaz se
iznenadio čuvši kako je oštar ton poremetio njegov inače smirujući glas.“Nikad nisu vidjeli odraslo ljudsko biće”, reče Darren.
Gazova obrva se podigla. “Pa ne vide li jedni druge? I nemaju li
zrcala?”
“Znaš na što mislim – sirovo ljudsko biće. Još uvijek bez duše. Buntovnika.”
Gaz je pogledao djevojčino nesvjesno tijelo koje je ležalo na operacijskom
stolu, lica okrenuta prema dolje. Srce mu je nabujalo sažaljenjem
kad se sjetio stanja u kojem je njezino jadno, slomljeno tijelo bilo u
trenutku kad su je Tragači donijeli u zgradu Iscjeliteljstva. Pretrpjela je
toliku bol…
Naravno, sad je bila savršena – potpuno iscijeljena. Gaz se pobrinuo
za to.
“Izgleda kao bilo tko od nas”, promrmlja Gaz prema Darrenu. “Svi
imamo ljudska lica. A kad se probudi, i ona će biti jedna od nas.”
“Jednostavno im je uzbudljivo, to je sve.”
“Duša koju danas ugrađujemo zaslužuje više poštovanja nego da netko
zuri u njezino tijelo domaćina. Ionako će se morati suočiti s previše toga
dok se bude prilagođavala. Nije pošteno provlačiti je kroz sve to.” A to za
njega nije bilo izrugivanje. Gaz je u svojem glasu ponovno začuo oštrinu.
Darren ga je opet potapšao. “Bit će sve u redu. Tragaču je potrebna
informacija i—”
Čuvši riječ Tragač, Gaz prodorno pogleda Darrena. Darren zatrepće
u šoku.
“Oprosti”, odmah se ispriča Gaz. “Nisam htio reagirati tako negativno.
Ali bojim se za ovu dušu.”
Njegove oči prešle su na spremnik za krioskopiju koji je stajao pokraj
stola. Indikator na njemu svijetlio je mutnom crvenom bojom, što je
ukazivalo na to da je spremnik zauzet i u stanju mirovanja.
“Ova duša je odabrana za poseban zadatak”, smireno reče Darren.
“Ona je izuzetan primjerak naše vrste – hrabrija od većine. Njezini životi
govore sami za sebe. Mislim da bi se dragovoljno javila, kad bi je to bilo
moguće pitati.”
“Pa tko se od nas ne bi dragovoljno javio ako bi ga se zamolilo da
nešto učini za opće dobro? No je li u ovom slučaju zaista tako? Služi
li se ovime općem dobru? Nije stvar u njezinoj volji, već je li pravedno
tražiti i od jedne duše da ovo podnese.”Studenti Iscjeliteljstva također su raspravljali o duši koja je još uvijek
bila u dubokom snu. Gaz je jasno čuo njihovo šaputanje; njihovi glasovi
sad su bili jači, te su zbog uzbuđenja postajali sve glasniji.
“Živjela je na šest planeta.”
“Ja sam čuo – sedam.”
“Ja sam čula da nikad nije živjela dvaput u domaćinu iste vrste.”
“Je li to moguće?”
“Bila je gotovo sve. Cvijet, medvjed, pauk—”
“Morska trava, šišmiš—”
“Čak i zmaj!”
“Ma, ne vjerujem – ne na sedam planeta.”
“Najmanje sedam. Počela je na Postanku.”
“Zbilja? Na Postanku?”
“Tišina, molim!” prekine ih Gaz. “Ako niste u stanju promatrati
profesionalno i u tišini, morat ću vas zamoliti da se udaljite.”
Šest studenata posramljeno je zašutjelo i odmaklo se jedan od drugoga.
“Počnimo s ovime, Darren.”
Sve je bilo spremno. Odgovarajući lijekovi bili su položeni pokraj
djevojčina tijela. Njezina duga, tamna kosa bila je skupljena unutar
kirurške kapice, otkrivajući joj vitki vrat. U dubokom snu, izazvanom
sredstvom za umirenje, polako je disala. Na njezinoj osunčanoj koži
jedva se vidio ožiljak od… nezgode.
“Molim te, počni s topljenjem, Darren.”
Sjedokosi asistent već je čekao pokraj spremnika za krioskopiju,
s rukom na brojčaniku. Crveno svjetlo na vrhu malog sivog cilindra počelo
je pulsirati, bljeskajući sve brže kako su sekunde prolazile, mijenjajući
boju.
Gaz se usredotočio na nesvjesno tijelo; zarezao je skalpelom kroz kožu
na bazi njezine lubanje malim, preciznim pokretima, a onda, prije nego
što je proširio rascjep, poprskao ga je lijekom u spreju koji je zadržavao
suvišno istjecanje krvi. Gaz je nježno razmaknuo vratne mišiće, pazeći
da ih ne ošteti, otkrivajući blijede kosti kralježničkog stupa.
“Duša je spremna, Gaz”, obavijesti ga Darren.
“I ja sam. Donesi je.”Gaz je laktom osjetio Darrena i bez gledanja je znao da je njegov
asistent spreman, da mu je ruka već ispružena i čeka; već godinama rade
zajedno. Gaz je pukotinu držao otvorenom.
“Pošalji je kući”, prošapće.
Darrenova ruka pojavila se u Gazovu vidokrugu, a srebrni sjaj duše
koja se upravo budila probijao se kroz njegov savinuti dlan.
Gazu se još nikad nije dogodilo da gleda u otvorenu dušu a da ga
njezina ljepota ne očara.
Duša se sjajila na bliještećim svjetlima operacijske dvorane, blistavija
od odražavajućeg sjaja na srebrnom instrumentu u njegovoj ruci. Poput
žive vrpce uvijala se, mreškala i protezala, sretna što je slobodna i izvan
spremnika za krioskopiju. Njezini tanki, poput perja nježni nastavci, njih
gotovo tisuću, meko su se bibali poput blijedosrebrne kose. I iako su sve
duše bile prelijepe, ova se Gazu Dubokih Voda činila posebno skladnom.
U takvoj svojoj reakciji nije bio osamljen. Čuo je kako je Darren tiho
uzdahnuo i kako studenti žamore u divljenju.
Darren je malo svjetlucavo stvorenje nježno stavio unutar otvora koji
je Gaz načinio na ljudskom vratu. Duša je glatko kliznula u ponuđeni
prostor, tkajući se u unutrašnjost anatomije ove strankinje. Gaz se divio
spretnosti kojom je zaposjela svoj novi dom. Njezini nastavci čvrsto su
se omotali oko živčanih centara, a neki su se rastezali i ulazili dublje,
na mjesta koja nije mogao vidjeti, ispod mozga i u njega, u vidne živce,
u ušne kanale. Pokreti su joj bili vrlo brzi i precizni. Uskoro se mogao
vidjeti samo mali dio njezina blistava tijela.
“Vrlo dobro”, šapnuo joj je, znajući da ga ne može čuti. Djevojka je
bila ta koja je imala uši, a ona je još uvijek čvrsto spavala.
Završetak posla bio je rutina. Očistio je i iscijelio ranu, nanoseći
melem koji je prekrio rez na zatiljku duše, a onda je duž cijele linije na
lijevoj strani njezina vrata posipao puder za omekšavanje ožiljaka.
“Savršeno, kao i uvijek”, reče asistent koji, iz razloga neshvatljivog
Gazu, nikad nije promijenio ime koje je nosio njegov čovječji domaćin,
Darren.
Gaz uzdahne: “Žao mi je zbog današnjeg posla.”
“Samo obavljaš svoju dužnost, ti si Iscjelitelj.”
“Ali ovo je jedna od onih rijetkih prilika kad Iscjeljenje uzrokuje
ozljedu.”
Darren je počeo čistiti radnu površinu. Nije znao što da mu odgovori.
Gaz je ispunjavao svoj Poziv. Darrenu je to bilo dovoljno.Ali nije bilo dovoljno i Gazu Dubokih Voda, koji je do same jezgre
svojeg bića bio istinski Iscjelitelj. Tjeskobno je zurio u žensko ljudsko
tijelo, koje je mirno spavalo, i znao je da će taj mir biti narušen čim se
ona probudi. Sav užas svršetka ove mlade žene morat će ponijeti nevina
duša koju je upravo umetnuo u nju.
Naginjući se nad djevojku i šapćući joj u uho, Gaz je gorljivo želio da
ga duša u njoj sad može čuti.
“Želim ti svu sreću, mala lutalice. Kako bih želio da ti nije potrebna.”


_________________


http://eclipsebalkanforum.forum6.biz

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh  Poruka [Stranica 1/1]

Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu